Ovo nije priča o tome kako je nastala jedna škola.
To je priča o znanju koje se stoljećima prenosilo
od čovjeka do čovjeka, kroz odnos, iskustvo i život.
Prije više od četrdeset godina život me doveo
do ljudi koji su mi prenijeli znanje koje se nije
moglo naučiti iz knjiga.
Auguste, Madame Aurore i Gérard bili su posljednja
generacija od koje sam mogao učiti izravno.
Kasnije su Adrien i Gabriel postali moji učitelji
i prijatelji, nastavljajući prenositi isto znanje
na suvremen način.
Godinama nisam pokušavao naučiti njihove odgovore.
Učio sam promatrati, provjeravati i živjeti ono što
su mi pokazivali.
Danas, nakon više od četrdeset godina osobnog
iskustva, istraživanja i prakse, to znanje
živi kroz školu NOvA.
Ne kao skup ideja.
Nego kao iskustvo koje svatko može provjeriti
vlastitim životom.